Od 45 javnih bazena u Srbiji, više od 35 nema pristup za osobe sa invaliditetom. Vodeći se ovom poražavajućom statistikom, Srpski filantropski forum pokrenuo je akciju stvaranja pristupačnosti kroz kampanju „Srbija bez barijera”.

U prvim akcijama, udruženi sa „Koalicijom za dobročinstvo”, prikupljena su novčana sredstva za bazen u Šapcu koji će u narednom preiodu postati pristupačan i za osobe sa invaliditetom.

Koliko je od važnosti pristupačnost bazenima osoba sa invaliditetom najbolje ćete spoznati kroz inspirativni primer Jasmine Barać Perović iz Niša.

Pre nego što se neizlečivo razbolela u svojoj 15 godini života, od progresivne mišićne distrofije, Jasmina se intenzivno bavila sportom: karateom, tenisom i redovnim odlascima na rekreativno plivanje.

Nažalost, za noć se sve promenilo, i sport je za Jasminu postao prošlost. Međutim, kako je bila dobar student i druga na listi za stipendiju kompanije „Philip Morris”, čvrsto je rešila da konkuriše studentskim projektom „I mi to možemo“ – sport za osobe sa invaliditetom.

asmina je uspela, i sa jasnim ciljem, vizijom i velikim željom, novčana sredstva uložila u društvenu zajednicu, Sportski centar „Čair” grada Niša, u kojem živi.

Danas je Sportski centar „Čair”, zahvaljujući Jasmininom angažovanju, jedan od najdostupnijih za osobe sa invaliditetom. Poseduje rampu za kolica po standardu, parking mesta za osobe sa invaliditetom, adaptirane tuš kabine, od koje je jedna izuzetno prostrana, toaletom za osobe sa invaliditetom, kao i dvoja lift kolica za vodu, koja osobe sa invaliditetom spuštaju u vodu i iznose.

Međutim, Jasmininom gestu ovde nije kraj…

Od preostalog novca, obezbedila je kupovinu sprava za teretanu Sportskog centra „Čair” i sa tadašnjim direktorom potpisala Ugovor da tri naredne godine članovi  njenog Udruženja imaju besplatan pristup i njihovo korišćenje.

Povedena dobrim delima, Jasmina konkuriše na novom konkursu na kojem njen projekat nije prošao, ali je i pored toga vodio ka uspehu.

Jasmina sa suprugom Miljanom

Da bi ideju sprovela u delo, Jasmini je bila potrebna stručna pomoć za plivanje osoba sa invaliditetom. U pomoć joj je pritekao suprug profesor fizičkog Miljan Perović koji je predložio da uključe i treće lice, stručnjaka u ovoj oblasti profesora Marka Aleksandrovića, profesora plivanja sa DIF-a u Nišu.

Marko se rado odazvao pozivu i njih troje zajedničkom snagom, a uz podršku par Jasmininh kolega sa invaliditetom, osnivaju Prvi plivački klub za osobe sa invaliditetom „Delfin”.

Uz uloženi veliki trud, sa ponosom se ističe da je Plivačko akademski klub za OSI „Delfin“ najbolji klub u Srbiji, što svedoče brojne zlatne medalje sa svakog državnog takmičenja.

Klub je iznedrio najbolje plivače u Srbiji sa različitim vrstama invaliditeta (bez ruke, bez noge, u kategoriji slepih, sa cerebralnom paralizom, Daunovim sindromom…), čak su Marko i Miljan za Paraolimpijske igre spremali, danas čuvenog, Nemanju Tadića koji je sa samo 7 godina oboleo od raka, kada mu je amputirana noga.

Kroz njihov klub je prošlo i naučilo da pliva preko 200 dece, mnogi i sa autizmom i mentalnim hendikepom, što je svima bila neverovatno, ali sa toliko posvećenosti, strpljenja i ljubavi od strane trenera, sve je moguće.

Klub „Delfin” sa sadašnjim sjajnim direktorom Sportskog Centra, gospodinom Perićem neguje sjajnu saradnju, a sa DIF-om su potpisali sporazum, te su svi studenti morali da prođu praktični deo kod njih i rade sa decom sa invaliditetom.

Ta sjajna saradnja dovela je do toga da je DIF uveo i predmet „Sport invalida”.

Sjajna saradnja sa DIF-om ogleda se i u, sada već, tradiciji da se uz njihovu donaciju i podršku dekana, profesora Bratića za svaki Uskrs, ili Novu godinu članovima kluba podele paketići i sportska oprema.

Iako je mnogo ljubavi, plemenitosti i dobre energije uloženo, važnost kluba „Delfin” nije prepoznata od strane Ministarstva za sport.

Njihova podrška bi  bila  veoma značajna, posebno kod angažovanja većeg broja trenera, jer zbog teških dijagnoza, sa korisnicima je najbolje raditi „jedan na jedan”, jedan trener na edukaciji jednog člana kluba.

Sa druge strane, podrška od Ministarstva za rad i socijalna pitanja preko Saveza za sport Srbije, postoji i sastoji se od 10.000,00 dinara mesečno, nedovoljnih za funkcionisanje.

Jasminin trud i rad prepoznat je od strane grada Niša, gradske Opštine Palilula i Crvenog krsta, njene porodice, prijatelja kolega iz Udruženja, profesora i dekana DIF-a, rukovodstva SC „Čair”, kao i roditelja dece koja su njihovi polaznici.

Nakon osvojenih zlatnih medalja u Švedskoj, Grčkoj i Bugarskoj, Jasmina i njen tim ne odustaje, već sa puno ljubavi i vere nastavlja dalje.